SALAMANCA STATEMENT
PERSPEKTIVE ZAJEDNICE
Realizirati cilj uspješnog obrazovanja djece s posebnim obrazovnim potrebama nije isključivo zadaća Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te škola. Za ostvarenje tog cilja potrebna je suradnja obitelji, mobilizacija zajednice i dobrovoljnih organizacija, kao i potpora široke javnosti. Iskustvo zemalja ili regija koje su već postigle napredak u izjednačavanju obrazovnih mogućnosti za djecu i mlade s posebnim obrazovnim potrebama nudi nekoliko korisnih lekcija.
PARTNERSTVO S RODITELJIMA
Obrazovanje djece s posebnim obrazovnim potrebama je zadaća kako roditelja tako i profesionalaca. Pozitivan stav od strane roditelja pogoduje školskoj i socijalnoj integraciji. Roditelji trebaju potporu kako bi razumjeli ulogu roditelja djeteta s posebnim potrebama. Uloga obitelji i roditelja može biti poboljšana pružanjem potrebnih informacija u jednostavnom i jasnom jeziku; trening roditeljskih vještina je posebno važna zadaća u kulturnom okružju, posebno ondje gdje postoji mala tradicija školovanja. I roditeljima i učiteljima potrebna je potpora i ohrabrenje u procesu učenja kako raditi zajedno kao ravnopravni partneri. Roditelji su privilegirani partneri obzirom na specifične obrazovne potrebe njihove djece te im se treba, u mjeri u kojoj je to moguće, omogućiti da izraze želju za tip obrazovanja koji žele za svoje dijete. Kako bi roditelji bili aktivni partneri u procesu donošenja odluka treba se razviti suradnja i partnerstvo između školske administracije, učitelja i roditelja . Roditelje treba poticati da sudjeluju u obrazovnim aktivnostima svoje djece kako kod kuće tako i u školi (gdje mogu promatrati učinkovite tehnike učenja i organiziranja van-nastavnih aktivnosti), te da nadziru i pružaju potporu obrazovanju svoje djece.
Vlade se trebaju zalagati za promoviranje partnerskog uključivanja roditelja kroz pravilnike, statute, zakone i druge akte o roditeljskim pravima. Trebaju promovirati razvoj roditeljskih udruga te predstavnici tih udruga trebaju biti uključeni u kreiranje i provedbu programa koji su namijenjeni obrazovanju njihove djece. Organizacije osoba s teškoćama isto tako, trebaju se konzultirati u procesu kreiranja i provedbe programa.
UKLJUČENOST ZAJEDNICE
Decentralizacija i planiranje koje je bazirano na lokalnom području ide u prilog većem uključenju zajednice u obrazovanje i edukaciju osoba s posebnim obrazovnim potrebama. Lokalna administracija treba poticati participaciju zajednice dajući potporu udrugama i pozivajući ih da sudjeluju u donošenju odluka. Na malim geografskim područjima treba osigurati značajnu participaciju u zajednici mobilizirajući i prateći mehanizme koji uključuju: civilne administracije, edukacije, zdravstvene i razvojne autoritete, vođe zajednice i dobrovoljne organizacije. Uključenost zajednice treba tražiti u dopunama školskih aktivnosti, osiguranju pomoći u ispunjavanju školskih zadaća i nadoknađivanju nedostataka obiteljske potpore. Naglasiti treba važnost uloge obiteljskih udruga, klubova mladih, potencijalne uloge starijih ljudi i drugih volontera, uključujući osobe s teškoćama, u školskim i van školskim programima.
Kadgod je akcija za rehabilitaciju temeljenu u zajednici inicirana izvana, zajednica je ta koja mora odlučiti hoće li program postati dio provođenih razvojnih aktivnosti. Različiti partneri u zajednici, uključujući organizacije osoba s teškoćama i druge nevladine organizacije, trebaju biti osnaženi kako bi preuzeli odgovornost za programe. Kada je prikladno, vladine agencije na nacionalnom i lokalnom nivou isto tako bi trebale pružiti financijsku i drugu potporu.
ULOGA DOBROVOLJNIH ORGANIZACIJA
Kako dobrovoljne udruge i nacionalne nevladine organizacije imaju više slobode djelovati te mogu spremnije odgovoriti na izražene potrebe, trebaju dobiti potporu u razvijanju novih ideja i provođenju novih, inovativnih metoda. One mogu imati ulogu inovatora, katalizatora i proširenja spektra programa dostupnih zajednici.Organizacije osoba s teškoćama, i slične, one u kojima oni sami imaju odlučujući utjecaj, trebaju biti pozvane da aktivno sudjeluju u identificiranju potreba, izražavanju stajališta i prioriteta, obavljanju usluga, vrednovanju rezultata i pozivanju na promjene.
JAVNA SVIJEST
Zakonodavci na svim nivoima, uključujući i školski nivo trebaju redovito potvrđivati svoju obavezu prema inkluziji, i trebaju potvrđivati pozitivne stavove među djecom, učiteljima i široj javnosti prema onima s posebnim obrazovnim potrebama. Masovni mediji mogu igrati moćnu ulogu u promoviranju pozitivnog stava prema integraciji osoba s teškoćama u društvo, nadilazeći predrasude i dezinformacije, uvodeći veći optimizam i predodžbe o kapacitetima osoba s teškoćama. Mediji isto tako, mogu promovirati pozitivne stavove poslodavcima kako bi zapošljavali osobe s teškoćama. Mediji trebaju biti u stanju informirati javnost o novim pristupima u edukaciji, posebno na području uključenja djece s posebnim obrazovnim potrebama u redovne škole kroz popularizaciju primjera iz uspješne prakse i iskustva.
