PODRŠKA ŠKOLSKOM UKLJUČIVANJU
Podrška odgojno-obrazovnom uključivanju učenika s teškoćama
The World Bank
Ova brošura izdana je zahvaljujući darovnici programa za inovacije i učenje. Ovdje navedeni stavovi ne moraju nužno odražavati stavove Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi i Svjetske banke.
Projekt se provodi zahvaljujući darovnici Programa za inovacije i učenje.
Uključivanje je zasigurno jedan od najvažnijih edukacijskih izazova u svijetu na početku 21. stoljeća. Proizlazi to iz opredjeljenja da se stvori inkluzivno društvo, „društvo za sve“, što su istakle brojne međunarodne konvencije.UNESCO-ova deklaracija (1994.) jasno poziva sve zemlje na uključivanje djece s teškoćama, pritom ustvrđujući: “redovne škole usmjerene inkluziji, najučinkovitiji su način borbe protiv diskriminacijskih stavova; one stvaraju otvorene zajednice i grade inkluzivno društvo koje ostvaruje edukaciju za sve“.
Hrvatsko školstvo već gotovo tri desetljeća načelno podržava inkluziju, ali još uvijek u praksi prevladava stav da je djeci s teškoćama najbolje u posebnim školama ili razredima, gdje se s njima bave edukacijsko-rehabilitacijski stručnjaci (defektolozi). Roditelji djece s teškoćama i njihove brojne pritužbe Uredu pravobranitelja za djecu, najbolje svjedoče u kojoj je mjeri u nas omogućeno djeci s teškoćema školovanje u neposrednom susjedstvu i imaju li jednaka prava na obrazovanje poput svojih vršnjaka. Ipak, valja istaknuti kako su mnoge škole i učitelji izvrsni primjeri dobre prakse, no takva praksa, nažalost, još nije postala sustavna i obvezatna.
Hrvatsko zakonodavstvo podrška uključivanju
UN-ova Konvencija o pravima osoba s invaliditetom iz 2006., usvojena u Hrvatskom saboru 2007., Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005. – 2010., donesen 2005., kao i nacionalne strategije, postale su čvrsta uporišta za novu zakonodavnu regulativu.
Godina 2008. mogla bi se smatrati prekretnicom u odgoju i obrazovanju djece s posebnim potrebama, jer su donijeti propisi ključni za uključivanje: Državni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja, Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i Zakon o suzbijanju diskriminacije
Prema novom Zakonu o odgoju i obrazovanju (čl. 62) učenicima s teškoćama smatraju se oni učenici koji imaju rješenje o primjerenom obliku školovanja. Rješenje donosi odgovarajući ured državne uprave, a ti se učenici svrstavaju u širu skupinu djece s posebnim obrazovnim potrebama, zajedno s darovitom djecom. U navedenim se dokumentima također predviđa prilagodba uvjeta u školama, koja uključuje i službe podrške, bez kojih bi i nadalje ostala neostvariva edukacijska inkluzija.
Polazište pruža Zakon o suzbijanju diskriminacije, koji navodi: “Propuštanje razumne prilagodbe potrebama osoba s invaliditetom, predstavlja diskriminaciju u smislu ovoga Zakona, osim ako ne predstavlja nerazuman teret“ (čl. 1 ). Stoga i članak 53 Državnog pedagoškog standarda osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja (2008.) navodi da se školovanje djece s teškoćama izvodi “po redovitom i individualiziranom nastavnom programu, iznimno u posebnim ustanovama.“Navedeni pedagoški standard predviđa preustroj “posebnih ustanova u centre potpore redovitom odgojno-obrazovnom sustavu“. Člankom 15. uvode se novi djelatnici u škole, poput pomoćnika u nastavi, prevoditelja znakovnog jezika i dr. Predviđeni su i mobilni polivalentni timovi kao služba podrške školi.I Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (2008.) predviđa suradnju škola s drugim ustanovama radi primanja usluga (čl. 57). Također, u članku 99 stoji da školska ustanova može na prijedlog osnivača, a uz suglasnost Ministarstva, angažirati i druge odgojno-obrazovne radnike radi ispunjavanja posebnih potreba u odgojno-obrazovnom i nastavnom radu, te specifičnih uvjeta u školskoj ustanovi.
Istim se zakonom, u čl. 142, predviđa osiguranje sredstava u državnom proračunu za troškove stručnih timova koji školi pružaju pomoć za rad s učenicima s teškoćama. Takva je mogućnost dana i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, koje mogu utvrditi i šire javne potrebe u školstvu, a za što sredstva osiguravaju u svojim proračunima.
Projekt Timovi stručne podrške u razvitku referalnih centara za edukacijsko uključivanje djece s teškoćama u razvoju
Nerealno je očekivati, a nije ni isplativo da svaka škola u Hrvatskoj ima kompletan stručni tim: uz pedagoga i psihologa, još i tri stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila (rehabilitator, logoped i socijalni pedagog). I bogatije zemlje od Hrvatske suočile su se s istim problemom, i pronašle su takva rješenja koja istodobno osiguravaju edukacijsko uključivanje i pritom su ekonomična.Iz nekoliko primjera dobre prakse u Hrvatskoj dade se zaključiti da je i uz minimalna ulaganja moguće školama osigurati neophodnu službu edukacijsko-rehabilitacijske podrške. Primjerice, višegodišnje iskustvo Hrvatske udruge za stručnu pomoć djeci s posebnim potrebama „IDEM“, stečeno kroz realizaciju niza projekata (odobrenih i financiranih od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, te uz suradnju s Gradom Zagrebom i UNDP-om, kao i uz pomoć humanitarnih akcija….), i znanstvenom evaluacijom njihovih rezultata, koju je proveo Odsjek za inkluzivnu edukaciju i rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, dovelo je do razvitka više oblika podrške odgojno-obrazovnom uključivanju (npr. rehabilitacijski programi za djecu i obitelj, programi edukacije za učitelje, mobilni stručni tim, asistenti u nastavi ….).Nove zakonodavne promjene osiguravaju podlogu i za njihovo sustavno uvođenje u školsku praksu. Projektom „Timovi stručne podrške“, financiranim darovnicom Svjetske banke za obnovu i razvitak u suradnji s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi RH, Udruga IDEM, u partnerstvu s posebnim odgojno-obrazovnim ustanovama, nastavlja razvijati metodologiju podrške redovnim školama u odgoju i obrazovanju djece s teškoćama, za široku i učinkovitu primjenu u praksi. Tako će 10 iskusnih edukacijsko-rehabilitacijskih stručnjaka u neposrednom radu s djecom s teškoćama, u posebnim uvjetima steći nova znanja, vještine i iskustvo koje ih osposobljavaju za djelovanje u stručnim timovima podrške u redovnim školama. Na taj se način stvaraju preduvjeti za razvitak centara podrške edukacijskom uključivanju, koji će se formirati u skladu s uvjetima svake lokalne i područne (regionalne) samouprave i osiguravati mobilne stručne timove.
Što je mobilni tim stručne podrške (MST)?
Mobilni stručni tim pruža podršku školi u edukaciji djece s posebnim obrazovnim potrebama. Čine ga:
1. koordinator školeŠkola imenuje jednog stručnog suradnika škole, koji je odgovoran za koordinaciju za učenike s posebnim potrebama. To može biti: edukacijsko-rehabilitacijski stručnjak, pedagog ili psiholog. Koordinator predstavlja ključnu osobu unutar škole i utvrđuje potrebe djece s teškoćama, dogovara s Centrom za podršku uključivanje potrebnih članova tima, utvrđuje plan rada MST-a, priprema potrebnu dokumentaciju, organizira rad s učenicima s teškoćama i koordinira rad asistenata u nastavi.
2. stručnjaci određenih područja a) edukacijsko-rehabilitacijski stručnjak za edukacijsku inkluziju (defektolog / rehabilitator s iskustvom edukacijske inkluzije), b) edukacijsko-rehabilitacijski stručnjak s iskustvom u specifičnim rehabilitacijama (za djecu s oštećenjima vida, motoričkim oštećenjima, teškoćama učenja i dr.), c) drugi edukacijsko-rehabilitacijski profili: logoped i socijalni pedagog, d) drugi stručni suradnici poput psihologa, socijalnog radnika. MST jedne škole obavezno čini koordinator škole i edukacijsko-rehabilitacijski stručnjak za inkluziju, a ostali se izmjenjuju ovisno o posebnim potrebama učenika. Ukoliko škola ima stručnjaka za inkluziju, tada je on i koordinator. MST provodi:
a) radionice za učitelje i stručne suradnike
b) savjetovanje učitelja i asistenta
c) opservaciju i procjenu djeteta
d) sudjeluje u izradi individualiziranog odgojno-obrazovnog plana (IOOP) za učenike s teškoćama
Centar podrške (u ovom projektu: Udruga „IDEM“) surađuje sa školama, i temeljem njihovih potreba organizira rad MST-a, provodi njihovo stručno usavršavanje i osigurava redovitu skupnu superviziju (1-2 puta mjesečno). Ovim projektom u školskoj godini 2008./2009. organizirat će se stručna podrška u osam zagrebačkih osnovnih škola i osposobiti kao što je navedeno deset novih članova MST-a za inkluziju.
Asistent u nastavi / pomoćnik u nastavi
Učenicima s posebnim obrazovnim potrebama često je uz podršku MST-a, potrebna i podrška asistenta u nastavi. Iako je u svijetu već uobičajeno prakticiranje rada asistenta u nastavi, za Republiku Hrvatsku takav način rada predstavlja novi oblik podrške u uključivanju djece s teškoćama u razvoju u redovni sustav odgoja i obrazovanja, koji je sada i zakonski reguliran.No, i u tome u nas već postoje primjeri dobre prakse. Tako je Ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba, u suradnji s udrugama IDEM i PUŽ, za zagrebačke škole osigurao 50-ak asistenata, a pojedinačni primjeri postoje i u Osijeku, Rijeci, Glini, Sisku, Dubrovniku i dr. Obzirom da je u današnjim razrednim odjeljenjima najčešće velik broj učenika, učenicima s teškoćama (kojih je nerijetko 2-5 u jednom razredu), uvođenjem asistenta u nastavi osiguravaju se odgovarajući uvjeti školovanja. Osnovna je zadaća asistenta u nastavi neposredna podrška učenicima s teškoćama u razredu, kojom im se pomaže u uključivanju u razredni kolektiv, savladavanju socijalno-psiholoških prepreka i nastavnih sadržaja. Učitelju pak, asistent pomaže u kreiranju nastavnih ciljeva, zajednički razrađuju individualizirane odgojno-obrazovne planove (IOOP), te surađuju u realizaciji planiranog. Asistent u nastavi uključuje se i u rad cijeloga razreda i škole, te surađuje s ostalim učiteljima unutar kolektiva, sve zbog poboljšanja uvjeta školovanja učenika s posebnim obrazovnim potrebama. Dosadašnje je iskustvo pokazalo da je optimalno uključenje asistenta u svakodnevni rad u razredu po 4 sata dnevno. Izbor i organizaciju rada asistenta provode isti centri koji organiziraju i službu MST-a. Oni obavljaju: – izbor i selekciju kandidata, – osnovnu edukaciju i edukaciju putem supervizije za asistenta u nastavi,- osiguravaju asistentu podršku članova mobilnog stručnog tima
Asistent treba imati najmanje srednju stručnu spremu, i osobine ličnosti prikladne za rad s djecom s teškoćama. Iz iskustva Udruge „IDEM“, najprikladnijima su se pokazali studenti i apsolventi nastavničkih fakulteta. U nekim kompleksnim slučajevima dobro je da je asistent student edukacijsko-rehabilitacijskih studija.
Evaluacija rada asistenata i MST-a kroz projekt “Development towards the Inclusive School: Practices – Research – Capacity Building“ (voditelj, Lj. Igrić) u suradnji Edukacijsko – rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Oslo University iz Norveške, pokazala je nesumnjivo pozitivne učinke na uključivanje učenika s teškoćama, ali i na ostale učenike.
Potvrđuje to primjerice, i izjava učiteljica ( jedne zagrebačke škole u kojoj se je provodio projekt) nakon pet mjeseci podrške u njenom razredu: “Razred je jako rasterećen, i ja sam itekako rasterećena, jer ne moram stalno okom biti usmjerena na M. Od kada je asistent preuzeo inicijativu, ja sam konačno počela gledati razred kao skup individualaca i uzmogla upoznati i drugu djecu.“
